Ćao, opet Marija. Da, sa novim blogom. Znam, stvarno pretjerujem u zadnje vrijeme sa pisanjem blogova. Mislim toliko ih pišem da ih čak ni Famoza, ne stiže objavljivati 😀. Jednostavno moja inspiracija je čudna stvar, rijetko kada je imam, a kada je imam, ne može me ostaviti na miru. Uglavnom zadnji blog je bio o mojoj depresiji, gdje sam spomenula kako sam na neki način uvijek bila drugačija od okoline. Većnom zbog načina razmišljanja, stavova, čitanja knjiga i želje za pisanjem i zbog muzike koju slušam. Razlog zašto pišem ovaj blog je da motivišem drugačije. I da prije nego što krenete sa čitanjem ovog bloga, ja nisam ništa superiornija ili pametnija od drugih, po pameti i ocjenama sam prosječna, ja sam drugačija po načinu razmišljanja, tako da to znate ako ćete me već hejtati. Pa hajde da počnemo sa blogom.
“Trendaši”
Ako ima ljudi koji obožavaju trendove, kako ih ja nazivam “trendaši”, koji čitaju ovaj blog. Nemoj te me mrziti, jer je ovo samo moje mišljenje, ništa drugo. A možda bi bilo i najbolje da preskočite ovaj blog, ako niste spremni na moju butalno iskrenost.
Svi znamo šta je trend, isto tako svi znamo barem jednu osobu koja jeprati trendove. E pa, ja živim u malom gradu, kao takvom mi se svi znamo. Kao takvom, nema mjesta za drugačije, ima mjesta samo za iste “dosadne” ljude koji su paćenici i zavisnici o tuđem mišljenju, kao i praćenju trendova. Ja ne spadam u te paćenike. Upravo suprotno, ja ih mrzim. Tužno je samo to što mi je jedna od dvije drugarice koje imam, takva paćenica. Ja razumijem ljude što žele da ih svi vole, da imaju pozitivno mišljenje o njima, mislim to svi želimo, iako je to tužno. Ali ne razumijem djevojčice od deset godina, koje ulaze u veze, šminkaju se, imaju društvene mreže, jer je to u trendu. Ako je nešto u trendu, to ne znači da je to normalno, upravo suprotno, često nije normalno. Zato je i u trendu. Današnja djeca tako izgledaju, što je po meni odvratno i užasno.
Onda moji vršnjaci, ja idem u školu punu dječaka tako da vam ne mogu reći kakvi su ljudi u mojoj srednjoj. Mi smo svi važili za “čudake” u osnovnoj školi, i sada važimo jer smo upisali “srednju za seljake”, koja je u stvari više srednja budućnosti (elektrotehnička škola “seljačinama” važi škola za “seljake”, jer moj maleni grad obuhvata opštinu više sela, tako da ovu školu najčešće upisuju “seljaci” odličnih ocjena, željni dobre budućnosti. Za razliku seljaka i seljačina, potražite na internetu). Moji vršnjaci nisu znali šta hoće biti u devetom razredu, pred sami upis.Što je meni lično čudno, mislim svakoga mora nešto intresovati. Mene programiranje od šestog razreda, kada smo dobili informatiku. Devetaši ne znaju šta hoće da rade, ne znaju šta hoće da budu, završavaju, ma nemaju blage veze. Budućnost ih ne intresuje, žive za danas. Što se njih tiče, sutra se ne mora ni desiti. Tako, svi upisuju gimnaziju. Sada znate, gimnazija je svugdje na nekom visokom nivou, kao i elektrotehnička i medicinska. Kod nas je na najnižem, mogućem nivou. Prima sve učenike, bez obzira na ocjene. “Trendaši” imaju loše ocjene, jer nije u trendu učiti, tako da oni najčešće upisuju gimnaziju. Ali mi smo imali jednu situaciju. Da je vukovac (trendaš), koji je mogao upisati sjajnu školu i u većem gradu, medicinsku u ovom (jedina škola kod nas, koja prima samo vukovce), je upisala jednu gimnaziju, koja važi za ništa, zbog društva. Pa ja sam se htjela ubiti na njenom mjestu. Zar vama to nije bar malo paćenički ili jadno ?(pišite u komentarima, zanima me da li je to samo tako meni) Meni jeste. Ona će imati kasnije društva, svi ćemo. Faktički upropastila si je budućnost, jer ja već znam da poslije gimnazije ništa neće tražti da upiše. Niko poslije naše gimnazije to ne radi, jer kao što sam već rekla, oni nemaju pojma šta hoće da budu u životu. A i ako znaju, ne da im se, “jer moraju učiti”.
Uz sve to, oni: objavljuju polugole slike na instagramu, fotošopirane da ne pričam. Šminkaju se, pričaju sa svima sa visoka, razmažena su ili barem glume da jesu, jer je to u trendu. Ne znaju šta znači srediti sobu, slušaju Jalu Brata i nekog bubu, oblače se odvratno, da im se svaka oblina uoči. Svi su isti, bukvalno svi. Smiju se nekim glupostima, koji uopšte nisu smješne. Svađaju se sa nastavnicima, “jer je to fora”, ne šale se, nego svađaju (to su primjeri iz moje osnovne škole, što se tiče svađa sa nastavnicima).
Biti drugačiji
Dala sam vam primjere današnjih tinejdžera, a i nekih ljudi. Onih koji su u trendu, njihovo ponašanje, oblačenje… Znam kako razmišljaju, a znati i vi. Žive za druge, ne za sebe. Vidim po ponašanju svoje drugarice, ona je popularna, ja nisam. Ona kada izlazi iz kuće u običnu šetnju po našoj ulici, izlazi top sređena, dok ja izlazim obučena kao beskućnik. Jednom sam išla sa njom na neku maturu, dok sam bila još u osnovnoj. Svi koji poznaju nju, ne poznaju mene, gledali su me sa visoka, pokašavajući skontati gdje me je pronašla. Jer sam bila obučena u obične traperice i majicu,zato što je kiša padala taj dan. A moja drugarica je bila obučena kao i svi drugi, u prekratkak i uzak šorc, kratku majicu, sandale i puštene duge kose. Iste su sve bile, ja sam odskakala. Uvijek jesam. Nekada mi je to smetalo, danas baš i ne. Moja mama je isto uvijek odskakala, i ona je shvatila da ću i ja. To je vidjela po mom ponašanju kao dijeteta od tri, četiri godine. Jednostavno takav se rodiš, rodiš se drugačiji. Kontra svijeta, kako su za mene svi moji vršnjaci, ali i dvije jedine prijateljice, govorili.
Ne mogu se reći da sam se trudila da budem ista, nisam. Iz principa, šta kome smeta što sam normalna i ne patim za materijalnim stvarima, ili trendovima. Ja mogu živjeti od vrlo malo, druga je stvar što ja želim puno. I to želim to iz inata. Inata prema ljudima koji govore da je loše da budeš drugačiji. “Zašto bi iko htjeo biti drugačiji?” pitala me je drugarica kada sam joj pričala kako da me ne vodi na skupove, poput mature, jer sam kontra svijeta (i sama za sebe to govorim, jer jesam). “Zašto ne? Jel’ toliko loše, imati vlastito mišljenje, raditi ono što hoćeš, a ne biti još jedna ovca u gomili drugih”, na ove riječi, konstatovala je da sam glupa što tako mislim, ismijavajući me. Nisam joj ništa rekla, samo sam naučila izbjegavati da pričam sa njom o takvim stavrima.
Odrastajući sam počela shvatati da nije ona kriva što ne razmišlja na isti način kao i ja. Mislim nije niko, do mene same. Ja sam ona koja je drugačija, ne oni. I to je u redu, u potpunosti. Pomirila sam se sa tim. Ako se drugi ne mogu pomiriti sa tim što sam takva, kakva sam, to je njihov problem. Jer ja neću postati druga osoba samo da me tipa neki dečko zavoli, ja jesam romantičar, i to veliki. Ali ne želim i neću biti neko ko nisam, makar ostala sama do kraja života. Vjerovatno hoću, ali po meni i to je bolje nego biti sa nekim ko te ne voli takvu kakva si ili ko želi da budeš druga osoba. (možda imate drugačije mišljenje, napišite ga u komentarima, intresuje me)
Pa to je to od pisanog dijela, sada ću vam postaviti par slika motivacije za drugačije, kao i jednu pjesmu koja ima snažanu poruku.
Pa to bi bilo to i od ovog bloga. Nadam se da vam se svidjeo, i da ste malo motivisani što ste drugačiji. Ostavite utiske u komentarima, kao i odgovore na pitanja koje sam usput postavila. Usput, ako volite moje blogove, zapratite me.
Link bloga: BOOKISH GIRL
Pa vidimo se do sledećeg puta, veliki pozdrav 👋.
Pogledajte još:
Vladimir (Famoza.net)
Mislim da bi mi bile najbolje drugarice😂 imamo potpuno ista misljenja
Ahahah, pa vjerovatno ❤
Lijep blog i slažem se s tobom sa svime što si rekla. Ja sam zapravo cura koja voli trendove ali nije u njima. Ja samo želim znati što se događa, neću biti dio toga. Moji prijatelji također, ne razmišljaju o budućnosti i neive za nju nego žive za danas
Pa mislim da su skoro sve današnje generacije, jednostavno takve. Ne razmišljaju uopšte, i samo gledaju šta će uraditi danas. Koga briga kakve posljedice mogu izađi iz toga šta urade (pošto to su možda ocjene, ili neke vrlo loše stvari, za koje će se jednog dana kajati).
Što se tiče trendova, na neki način sam i ja takva. Znam šta je sve u trendu, i većina mi se stvari ne sviđa i ne pratim ih.
Blog ti je odličan. Potrudila si se kao i inače.
Hvala ❤
Stvarno se slažem sa svim što si rekla. Mislim da bih se super slagale kada bih se upoznale hah.😅 I ja volim da čitam knjige ili pisem nesto sto danas malo tko voli. Kao što si rekla svako je na neki nacin drugaciji neko vise neko manje ja definitivno spadam u ovo prvo.
Stvarno super blog😊
Ahaha, pa vjerovatno bi. Mislim voliš knjige to je meni odmah dovoljno 😅.
Hvala ❤.
Slažem se sa tobom, upotpunosti.
Hvala ❤.