Bok prijatelji, ovaj post sam odlučila posvetiti svojoj priči koja nosi naslov Jedan čudesan mačak… Htjela bih da vas potaknuti da pišite kao i ja…
Ja sam počela sa dnevnikom i to je tako išlo, jedan dan bih mogla napisati tekst od metra, drugi dan jednu rečenicu… Naravno, imala sam specijalni program za pisanje dnevnika… Bilo je svega tu, mojih mislih, misli o filmu, kako sam provela dan, što sam sanjala…
Zašto kažem bilo… jer kad mi je došao novi laptop prije 8-9 godina, nešto sam krivo u prebacivanju stisla i mogla sam se pozdraviti sa tekstovima… nekoliko mjeseci sam ga bezuspješno pokušavala vratiti… Zadnji tekst mi je bio o Titanicu(evo javno priznajem, tada sam ga prvi put pogledala skoro cijelog, zašto kažem skoro, jer sam ugasila tv kada je Titanic udario u santu leda i upalila kada je već Leo, ovaj Jack opraštao se sa Rose koja je već bila u čamcu za spašavanje)… Taj tekst mi je neponovljiv, bio je dugačak… Da, znam, poslije sam dva puta bez problema pogledala i čak napisala drugu recenziju za taj film, ali taj tekst nikad neće biti ono što je onaj… Skrenula sam sa teme… Ja jedno večer otvorila word nakon što sam sve pokušala da vratim svoj dnevnik i ne sjećam se jesam li naslov odmah napisala ili sam počela odmah pisati, ne sjećam se.. Ja tada tri sata neprestano tipkala i onda sam morala ići spavati, ali sutra ujutro sam čim se dohvatila laptopa, počela pisati i nisam prestala dok nisam završila(ukupno 5 sati sam napisala prvu priču)… Ali ruke su mi same tipkale tad… Onda sam probavala nešto drugo napisati… Nije išlo… Ne znam kako je došlo do toga da ja napišem drugi dio, ali ono glatko sam napisala i drugi dio Jednog čudesnog mačka… Mislim da sam upravo na trećem dijelu počela misliti mozgom(mislim počela zamišljati te neke scene)… U biti ja to gledam kao na neki scenariji za filmove, imam kadrove u glavi i oni se samo nadograđuju i tako mi nastaje cijela priča… Dobro, do 8 nastavka sam napisala i tu je bio kraj(trebao je biti kraj), ali meni se još piše i sjetim se svoje afere sa Marichuy i Juan Miguelom, kako sam ih ja zvala gotovo cijelu seriju zvala Marichuy i Juan, a ne Maite i William i kažem ja sebi(već sam imala neke ideje za nastavak) idemo to iskoristiti za priču, zašto ne?..
Znači možete svoju bezazlenu aferu pretvoriti u priču… Ok, napišem ja 9 nastavak… i gle čuda… kao da ju prizvala – Cuidado con el angel(Napušteni anđeo/Oprezno s anđelom) nakon 4 godine opet na tv-u… Za vrijeme te telenovele sam pročitala cijelu kolekciju Narnije i napisala još 2 i pol ili tri priče… Naravno, imala sam rečenica koje sam obrisala jer sam ih tek tako napisala… Priznajem, imam puno i grešaka u pričama… Da se ja vratim na temu, počela sam pisati dnevnik mislim malo nakon što je Toše poginuo, naravno bilo je tu i puno o Toši redaka, a onda kada sam dnevnik izgubila i kada je propala svaka šansa da ću ju vratiti, onda sam počela naravno pisati(preselila) na ovu priču… U 9 nastavku počinje spajanje dva svijeta stvarnog i izmišljenog… I počela sam na neki svoj način opisivati kako je glumcima iza scene, izvan glamura,kako snimaju scene i još punooo toga(naravno u nastavcima poslije)… A od 9 nastavka imat ćete priliku pratiti troje djece koja će rasti s njima i sa njihovom djecom… Pratit ćete njihove svađe, njihova pomirenja,… Ali i ono što ne želim nikome, ali to se nažalost događa… Stvari poput umiranja, sljepoće, obeščašćenja(ne znam blažu riječ za to), karcinoma… Ali one divne stvari koje želim svakome kao što su vjenčanje, zaljubljivanje, prijateljstva,….
Jednom mi se pokvario kompjuter i odnio ga je majstor, ali 3 mjeseca sam bila bez njega… Ja sam prva dva mjeseca punila glavu s tim što ću napisati i valjda sam smislila za 5 priča dosta materijala za pisanje(to je bio 17 nastavak), već treći mjesec sam bila u očaju što ja to ne mogu staviti na papir i počela sam plakati… Kada se majstor pojavio sa kompjuterom, ja sam počela od sreće plakati…
I još jedna važna napomena: Nemojte nikada dopustiti da vam neko sreže hajmo reći volju za pisanjem… Meni je jedna gospođa tako srezala volju za pisanjem(dobro je da nisam pokazala priču) nego pjesmice koje sam pisala za jednu fb stranicu da bih dobila adminsko mjesto i njima se ova priča i te pjesme svidjele… ali ta gospođa mi je srezala volju za priču da sam tri mjeseca opet razmišljala hoću li početi ponovo pisati ili je to kraj i smišljala usput o radnji priče, ali priča je predvagnula na svoju stranu… Jedne večeri mi je pukao film i počela sam ponovo pisati… Skoro se nije ni dogodio taj 19 nastavak sa 512 stranice jer me gospođa srezala volju…
A ono što se sigurno pitate, zašto je Tini tek u 19 nastavku i u kojoj ulozi… Odgovor je jednostavan jer sam je tad tek i upoznala preko Violette… A ona je u ulozi same sebe kao i svi drugi likovi koji će se pojaviti u 19 nastavku(kao što je i Ruggero, Canderalia, Diego, Clara Alonso). ne znam jesam li nekog zaboravila… Jorge i Tini su u braku i Maite ih zove na svoj prvi koncert nakon što je oslijepila(kako je oslijepila, to će te morati doznati čitajući priču)… Da Tini pjeva na koncertu i to na kraju koncerta pjesmu „Libre soy“ za 2-3 mjeseca, što ova rado prihvati… Ali kada završi koncert, tu su u publici i njene prijateljice i prijatelji iz Violette sa svojim klincima, ali Jorge i Diego naprave spektakl(neću vam previše odavati) za Maitinu djecu što naljuti Tini… Maitina djeca ih mole da dođu u njihovu kuću što Tini i Jorge radosno pristanu, djeca ih zamole da ostanu i za dva nadolazeća koncerta što oni i na to pristanu i djeca su dobila darove od njih… ali Jorgea čeka iznenađenje…
To je to od mene… pišite za sebe, a ne za druge… Čitajte nastavke i uživajte u njima… Pusa!
My Blog rubrika je u kojoj vam pružamo priliku da se vaši tekstovi nađu na Famozi! Može to biti vest, neki vaši saveti ili razmišljanje na neku temu. Kad napišete tekst, pošaljite nam ga na našu adresu, redakcija@famoza.net a u subject/temu stavite My Blog. Vaše blogerske tekstove objavljivaćemo redom kojim nam dođu ali vodite računa da ćemo objavljivati samo one tekstove za koje smatramo da su lepo napisani i i zanimljivi. Prednost će imati oni koji budu pisali našim slovima, tj. budu koristili “šžćđ” u svojim tekstovima. Naravno, ovo je odličan način da promovišete sebe ali i da možda postanete deo naše stalne blogerske ekipe!Za više informacija, pogledajte pravila ovde.
Vladimir Dolapčev je urednik medija Famoza.net. Prethodno je pet godina uređivao portal srpskog izdanja časopisa BRAVO. Najveća želja mu je da Famoza bude drugačiji od svih teen medija i da pomogne u dovođenju mladih zvezda u region.
5 thoughts on “Anđelin blog: Kako sam počela pisati “Jedan čudesan mačak” i koju ulogu igra Tini u mojoj priči”
Dobar je blog. Ja pokušavam također pisati nešto takvo, ali jednostavno ne uspijevam i ne ide mi. Ti, moram priznati, si me sada još više potakla da ostvarimo što želim i hvala ti na tome
Hej Anđela,ja se zovem Sara i već 4 godine pišem priče…Drago mi je da još netko to voli i cijeni,jednostavno moji prijatelji misle( tj.prije su mislili dok nisu vidjeli da mi ide dobro)da sam luda što volim pisati,ali mene to ne brine zato jer ja to volim i nikad neću odustati radi onih koji misle da nisam sposobna to uraditi.Ali ja znam zašto oni to rade,zato jer oni nisu sposobni to uraditi to govore meni jer misle da ako oni nešto ne mogu nitko ne može…..Jednom sam htjela odustati radi onih koji su mi to govorili,ali ti si me potaknula da to ne učinim zato i sada pišem ideje
Vauuu! Hvala ti… Drago mi je da nisi prestala pisati i da te ovo potaklo da nastaviš, ali istinita je svaka riječ u tekstu koju sam napisala… 🙂 Ne treba se obazirati na ljude oko sebe… Evo ja sam se jednom obazirala, pa sam nakon tri mjeseca počela ponovo pisati jer em mi se nagomilalo ideja brdo, em sam shvatila da sam to zbog sebe počela pisati, a ne zbog drugi…
Javi mi se na mail: andjela.pegaz@yahoo.com pa ćemo malo više popričati i jedva čekam tvoje priče na Famozi…
i drago mi je da imam takvu obožavateljicu koja obožava sve što radim… 🙂
Hej Anđela,ja se zovem Sara i već 4 godine pišem priče…Drago mi je da još netko to voli i cijeni,jednostavno moji prijatelji misle( tj.prije su mislili dok nisu vidjeli da mi ide dobro)da sam luda što volim pisati,ali mene to ne brine zato jer ja to volim i nikad neću odustati radi onih koji misle da nisam sposobna to uraditi.Ali ja znam zašto oni to rade,zato jer oni nisu sposobni to uraditi to govore meni jer misle da ako oni nešto ne mogu nitko ne može…..Jednom sam htjela odustati radi onih koji su mi to govorili,ali ti si me potaknula da to ne učinim zato i sada pišem ideje
Dobar je blog. Ja pokušavam također pisati nešto takvo, ali jednostavno ne uspijevam i ne ide mi. Ti, moram priznati, si me sada još više potakla da ostvarimo što želim i hvala ti na tome
Da, ovaj post je upravo o tome da vas potaknem da pišete… 🙂 i usput da vidite kako je nastao moj mačak… 🙂
Drago mi je da sam te potakla još više da ostvariš što želiš… 🙂
Hej Anđela,ja se zovem Sara i već 4 godine pišem priče…Drago mi je da još netko to voli i cijeni,jednostavno moji prijatelji misle( tj.prije su mislili dok nisu vidjeli da mi ide dobro)da sam luda što volim pisati,ali mene to ne brine zato jer ja to volim i nikad neću odustati radi onih koji misle da nisam sposobna to uraditi.Ali ja znam zašto oni to rade,zato jer oni nisu sposobni to uraditi to govore meni jer misle da ako oni nešto ne mogu nitko ne može…..Jednom sam htjela odustati radi onih koji su mi to govorili,ali ti si me potaknula da to ne učinim zato i sada pišem ideje
P.S.
Obožavam tvoje priče,blogove i kvizove..😘😘😘😘
Vauuu! Hvala ti… Drago mi je da nisi prestala pisati i da te ovo potaklo da nastaviš, ali istinita je svaka riječ u tekstu koju sam napisala… 🙂 Ne treba se obazirati na ljude oko sebe… Evo ja sam se jednom obazirala, pa sam nakon tri mjeseca počela ponovo pisati jer em mi se nagomilalo ideja brdo, em sam shvatila da sam to zbog sebe počela pisati, a ne zbog drugi…
Javi mi se na mail: andjela.pegaz@yahoo.com pa ćemo malo više popričati i jedva čekam tvoje priče na Famozi…
i drago mi je da imam takvu obožavateljicu koja obožava sve što radim… 🙂
Hej Anđela,ja se zovem Sara i već 4 godine pišem priče…Drago mi je da još netko to voli i cijeni,jednostavno moji prijatelji misle( tj.prije su mislili dok nisu vidjeli da mi ide dobro)da sam luda što volim pisati,ali mene to ne brine zato jer ja to volim i nikad neću odustati radi onih koji misle da nisam sposobna to uraditi.Ali ja znam zašto oni to rade,zato jer oni nisu sposobni to uraditi to govore meni jer misle da ako oni nešto ne mogu nitko ne može…..Jednom sam htjela odustati radi onih koji su mi to govorili,ali ti si me potaknula da to ne učinim zato i sada pišem ideje