Anđelin blog: Biti posebniji ne znači biti drugačiji

Bok Famozo, danas sam pripremila nešto posebno za vas i čitatelje… Ovaj post sam nazvala upravo ovako zbog toga što su ta bića baš posebna.. Osobe sa posebnim darom, a ne potrebama ili sa invaliditetom Autisti, sa sindrom onim ili ovim, invalidi, gluhi, slijepi, nijemi,… mogu ovako nabrajati do sutra.. Kada se kaže svaka je osoba jedinstvena na svoj način, ali u to uglavnom nespadaju osobe sa „posebnim potrebama“ jer oni su posebni, po čemu su oni POSEBNIJI od običnih jedinstvenih osoba, sada ćete čuti…

Moja prijateljica Anastazija je (za ovu priliku ću je zvati Anastazija, iako se cura potpuno drugačje zove, ali zamolila me da joj ne otkrivam pravi identitet, pa ću  to i učiniti) rođena zdrava, prohodala je i čak počela i malo govoriti do druge godine i onda se događa teška bolest koja ju vodi u bolnicu iz koje nije znala hoće li izaći živa, nakon tri operacije na mozgu u kojoj u jednoj od njih ostranjen dio lubanje i dva mjeseca borbe za život u bolnici, ona se vraća kuću, ne može ni glavu držati, ali očima pokazuje gdje je sat što je mama i tata pitaju, znači nekim čudom bio je netaknut centar za inteligenciju na operacijama… Danas 30-godišnja moja prijateljica Anastazija je puna veselja i pozitive koja ju nikad nije napustila, zna na kompjuter bolje od mene, katkad mi pomaže oko priča koje pišem, zna engleski i španjolski jezik, a tek je počela učiti francuski i njemački, voli čitati romantične romane, gledati filmove, sluša glazbu, voli i Tini i Jorgea, luda je za latino glazbom…mogla bih do sutra nabrajati što ona voli i ne voli, ali neću jer imam još puno toga za reći… Te operacije su ostavile, kako to ona voli reći, malene poslijedice, a to su da ne može govoriti, niti hodati, ali kako ona kaže tj. piše „Big deal, živa sam, tu sam“, kolica sa velikim kotačima zove samo svojim prijevoznim sredstvom… Sporazumjeva se tzv. jednoručnom „gluhonijemom“ abecedom koju je i mene naučila da znam kada dođem kod nje da mi može nešto reći i bez kompjutera. Nije se nikada pitala zašto je ona takva, niti se sažaljevala..

To je bila priča o mojoj prijateljici, a sada idemo na neke osobe za koje sam saznala zahvaljući njoj…

Na primjer: Nick Vujičić, čovjek koji sada živi život koji nije ni sanjao da može doživjeti sreću u obliku obitelji… Svi koji ne znaju Nick je rođen bez ruku i , osim što ima dva prsta lijeve noge sa kojima se služi jako dobro, Nick je nekoliko puta ubiti, ali zadnji put sa svojih mislim 8-9 godina kada se pokušao utopiti u kadi vidio je Boga i od tada živi punim plučima i motivira svojim govorima diljem svijeta, Nick je danas sretno oženjen za ženu koju voli, a i ona njega, a postao je i ponosan otac četero prekrasne djece, Nick uči govoriti srpski jer su mu roditelji iz Srbije i češto dolazi na Balkan držati svoje izrazito emotivne i motivirajuće govore…

Nastavljam sa Brooke Ellison koja je sa svojih 11 godina ostala paralizirana od vrata pa nadalje, udario ju je auto dok je pretrčala cestu, ali ona nije htjela odustati od školovanja, na školovanju ju je pratila njena mama, diplomirala je na prestižnom sveučilištu Harvardu sa odličnim i danas je doktorirana profesorica, a o njoj je napisana i knjiga The Brooke Ellison Story: One mother, one daughter, one journey(prijevod bih bio: Priča Brooke Ellison: Jedna majka, jedna kćer, jedan put), nažalost, knjiga ne postoji na našem jeziku, ni na našem tržištu, ali film je prevela moja malenkost koji se zove „Priča Brooke Ellison“ koji je režirao sam Christopher Reeve kojeg svi znate kao Supermana, nesretnim padom sa konja je zadobio iste ozlijede(ozlijede leđne moždine, popularniji  naziv za to je Tetraplegija) kao i Brooke, preminuo je nekoliko dana nakon premijere toga filma 2004 godine, ali iza njega i njegove žene je ostala udruga za tetraplegičare…. Pisana knjiga i film je snimljen po istinitoj priči Brooke Ellison…

Preporučujem film o Brooke Ellison, film Živjeti uspravno (Front of the Class) iz 2008 godine koja govori o profesoru koji ima Touretteov sindrom, a ima i knjiga koja bojim se nema našem,  a i film Škola života (School of Life) iz 2005 godine u kojem se radi o profesoru koji ima neizliječiv rak pluća i hoće da njegovi učenici vide da ne mora biti dosadna dosadna kao što je u suprotnog profesora i na kraju film Molly iz 1999 godine u kojem je riječ o autističnoj Molly koju su roditelji poslali u dom i kada oni preminu, a brat za nju ne može plaćati dom, mora ju uzeti k sebi, a to zahtjeva nove prilagodbe za njegov život, a i za Mollyn.

Pogledajte ovih par filmova i poslušajte bar jedno predavanje Nicka Vujičića, nećete požaliti jer ti su ljudi imaju drugo ime, a to je BESKRAJNA LJUBAV!!

To je to od mene… Doviđenja do skora!

My Blog rubrika je u kojoj vam pružamo priliku da se vaši tekstovi nađu na Famozi! Može to biti vest, neki vaši saveti ili razmišljanje na neku temu. Kad napišete tekst, pošaljite nam ga na našu adresu, redakcija@famoza.net a u subject/temu stavite My Blog. Vaše blogerske tekstove objavljivaćemo redom kojim nam dođu ali vodite računa da ćemo objavljivati samo one tekstove za koje smatramo da su lepo napisani i i zanimljivi. Prednost će imati oni koji budu pisali našim slovima, tj. budu koristili “šžćđ” u svojim tekstovima. Naravno, ovo je odličan način da promovišete sebe ali i da možda postanete deo naše stalne blogerske ekipe! Za više informacija, pogledajte pravila ovde

The following two tabs change content below.
Vladimir Dolapčev je vlasnik i urednik medija Famoza.net. Prethodno je pet godina uređivao portal srpskog izdanja časopisa BRAVO. Najveća želja mu je da Famoza bude drugačiji od svih teen medija i da pomogne u dovođenju mladih zvezda u region.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.