Kad nas emocije savladaju u pogrešnom trenutku…

343791954565674264725

Iako smo jaki ili bar težimo ka toj osobini, činjenica je da svi plačemo u nekim trenucima – ponekad se desi nešto što nas zaista pogodi ali ni vreme ni mesto nisu pogodni za suze! Koliko puta ste pokušali da sakrijete svoje emocije jer ste na času ili u gužvi? Meni se to dešava toliko često da sam morala da savladam „trikove“ koji dosta pomažu, a nadam se da će pomoći i vama!

Ako baš tad prisustvujete nekom događaju, svadbi, žurki, ili ste možda na času, okruženi ljudima koje poznajete, pokušajte da napustite tu prostoriju na nekoliko minuta. Najpre prestanite da mislite na ono što vas je uznemirilo. Nema smisla vraćati misli unazad i tako se mučiti još više, da biste ispunili naredne korake ovaj je obavezan. Recite sebi da će sve biti u redu, onda dišite lagano ali duboko, fokusirajte se na disanje, zatim pustite da vas obuzme osećaj smirenosti. Ne razmišljajte ni o čemu, samo ostanite u tom položaju još dva minuta, zatim se umijte i vratite se u prostoriju sa osmehom! Uključite se u neki razgovor i sve će se ubrzo smiriti.

Ukoliko se nešto loše desilo baš pred odlazak u školu i ne možete da zadržite suze a neprijatno vam je da izađete na ulicu takvi, nema razloga za brigu! Po svojim iskustvima znam da je tada najlakše smiriti se. Obavezno nosite slušalice sa sobom, muzika je pravi izvor sreće i kada slušate svoje omiljene pesme izgleda kao da problemi na trenutak nestaju. Slušajte sve dok ne stignete, vreme će vam proleteti i kad se sledeći put pogledate u ogledalo videćete da je sve nestalo. Crvenilo u očima u ovo doba najbrže prolazi kada izađete napolje, jer svež vazduh pomaže očima da se brzo oporave, tako da niko ništa neće primetiti, u školu ste stigli kao novi 🙂

west-826947_960_720

I najzad, možda vas emocije ne savladaju uvek u pogrešnom trenutku. Nekad se to desi i kod kuće, ali mnogi od nas odluče da odu u svoju sobu, legnu i nastave da plaču, ali to nije dobra ideja! Ako ste spremni da podelite to što vas muči sa svojom porodicom, uradite to, ne sklanjajte se od njih već dozvolite da razgovaraju sa vama i pomognu vam, jer oni nišu ni vaši neprijatelji ni stranci 🙂 Ipak, ako ne želite nikome da kažete šta vas muči, nemojte otići u sobu, izađite napolje. Naše misli se ne mogu razbistriti ako smo pasivni i čekamo da sve prođe samo od sebe. Prošetajte negde, oporavite i oči i misli, poslušajte neku pesmu ili pozovite prijatelja da idete u bioskop. Takođe, kupite sebi nešto što odavno želite a stalno odlažete, male stvari nas čine najsrećnijima i one su nam u ovakvim trenucima neophodne!

A kako se vi borite protiv suza? Podelite sa nama svoja iskustva, novih ideja nikad nije dosta, možda inspirišete nekog od nas 😀

Valentina Krstić je stalna saradnica portala Famoza.net. Posetite njen blog Fearless Kingdom By Valentina i pišite joj na valetina.krstic@famoza.net a više o njoj možete pročitati ovde

The following two tabs change content below.
Vladimir Dolapčev je urednik medija Famoza.net. Prethodno je pet godina uređivao portal srpskog izdanja časopisa BRAVO. Najveća želja mu je da Famoza bude drugačiji od svih teen medija i da pomogne u dovođenju mladih zvezda u region.

7 thoughts on “Kad nas emocije savladaju u pogrešnom trenutku…

  1. Mnogo volim ovakve vrste blogova. Uvek imam potrebu da se raspišem hehe. Što se tiče muzike,kod mene je malo obrnuto.Kada je slušam recimo na času,mene to ne opusti već samo tera moje suze iz očiju i onda mi dosta pomogne jakna u koju zarijem glavu,a i nemam puno da se brinem da mi je neprijatno,ionako me niko ne primeti. Ne dešava se toliko često to, obično lijem potoke kući.I upravu si,treba razgovarati sa nekim,međutim ja još uvek nisam spremna na taj pokret ni posle godinu dana…Imam tu jednu drugaricu koja povremeno ima takve napade plača. Ne može da se kontroliše i kada nisam tu ostalima govori "Zovite Jelenu molim vas" i onda dođem kod nje brzo i samo je grlim, šapćem joj i ona se smiri. To se dešavalo i kad smo bile male,zapravo mi se nikad nije zahvalila ali meni je drago da uspevam nekoga da smirim. Ono što hoću da kažem je to da možda i za vas postoji osoba koja neće da ispituje,za mene nažalost ne postoji,svi zapitkuju "Šta ti je?" Dok mi ne pukne film.Niko ne shvata da je možda samo jedan zagrljaj pun razumevanja dovoljan. Ooh žao mi je na romanu,prosto ne mogu odoleti ovako predivnom tekstu 🙂

  2. ja obično taklopim oči i odbrojaavam od 10 do 1 ili pritisnem sredinu dlana sa tri prsta druge ruke, to me bar malo smiri ili spreči da zaplačem..

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Ово веб место користи Акисмет како би смањило непожељне. Сазнајте како се ваши коментари обрађују.