Blogerka Danijela: Moje mišljenje o samoubistvu

Svi smo već vrlo dobro upoznati sa serijom koja je ovih dana zaludela svet, a to je “13 Reasons Why”. Ne želim da pričam o samoj seriji, za i protiv, jer je iskreno nisam gledala. Znam samo ono što mi je mlađa sestra ispričala i dosta sam razmišljala na tu temu samoubistva.

Nisam tu ni da bih ga branila, niti osuđivala. Samo želim da podelim svoje mišljenje s vama, mojim vršnjacima. Znam da je sve više suicidnih osoba, odnosno ličnosti koje imaju težnje ka samoubistvu i takvim razmišljanjima. Mislim da je jako bitno da takve osobe imaju stručnu pomoć, razgovore sa psihologom i nekog starijeg na koga mogu da se oslone, kao što je starija sestra, brat, mama, tata. Najvažnija poruka u životu koju sam do sada naučila je: nikad ne treba ćutati. Šta god da se dešava i šta god da je u pitanju, najgora moguća stvar je ćutati o tome i skupljati sve u sebi.

Ponekad nam se i najmanji problem učini najvećim na svetu jer ga tako sami sebi pretstavimo. Bez razmišljanja o njegovom rešavanju i potencijalnim dobrim i lošim stranama rešavanja tog istog problema. Još jedna stvar koja me nagnala da razmišljam o samoubistvu (ne ličnom, nego ovako kao pojavi) jeste knjiga Ana Karenjina. Svi već znate šta se sa Anom desi na kraju – baci se pod voz. Nismo kompetentni da pričamo je li to kukavički čin ili nije, jer ne znamo šta se sve dešava u glavi te osobe. Doduše, vrlo dobro znamo da je najlakše odustati i reći: “Ja ovo ne mogu”. Nedavno sam sa drugaricom pričala na tu temu, i ispričala mi je jednu priču o dečku koji je preživeo pokušaj samoubistva, koji je kasnije u priči rekao: “Tada, kada sam skočio s mosta, shvatio sam da su svi moji problemi rešivi. Sem jednog – tog da sam upravo skočio.”

I onda sam se tu još više zapitala, šta je to što ljude tera da pomisle da ne vredi živeti? To je, ako ništa drugo, sebičan čin. Šta posle da rade ljudi koji te vole, porodica, kako će njihov život izgledati nakon toga? Što kaže Darko Rundek: IZAĐI I BORI SE! Ni jedan razlog na svetu nije dovoljno dobar da bi neko sam sebi oduzeo život. Svaki problem je rešiv, svaki! Možda ne samostalno, ali uz nečiju pomoć itekako. Zato i postoje psiholozi, da bi ljudi imali s kim da otvoreno razgovaraju i potraže stručnu pomoć. I ne, nije sramota razgovarati sa psihologom. To je osoba koja je učena da pomaže ljudima.

Molim vas, ne dozvolite da vas iko ikada ubedi da ste manje vredni!
Vredite, voljeni ste i bitni ste!

I sami stvarajte svoje mišljenje, ne dozvoljavajte raznim serijama, emisijama, knjigama, ljudima da misle umesto vas. Koristite svoj mozak. 🙂

Danijela Nikolić je stalna saradnica portala Famoza.net. Pišite joj na danijela.nikolic@famoza.net i posetite njen blog Girly World

The following two tabs change content below.
Vladimir Dolapčev je urednik medija Famoza.net. Prethodno je pet godina uređivao portal srpskog izdanja časopisa BRAVO. Najveća želja mu je da Famoza bude drugačiji od svih teen medija i da pomogne u dovođenju mladih zvezda u region.

4 thoughts on “Blogerka Danijela: Moje mišljenje o samoubistvu

  1. Devojko blog je vrh! Mogu da ti kažeš da se slažem sa svakom rečju. I primetila sam da mislimo isto. Ja volim posao psihologa, i volim da pomažem ljudima kada imaju neki problem. U svakom trenutku mogu da mi se obrate i ja ću im pomoći. Po mom mišljenju, ljudi pomisle da je samoubistvo rešenje svakog problema. Ali zapravo nije. To je samo još veći problem. Kao što su ti rekla u blogu, iza nas će ostati mnogo ljudi. Mama, tata, brat, sestra, baka, deka, prijatelji, dečko/devojka, poznanici kojima značimo… Psiholog nije osoba koja pomaže samo osobama koji imaju mentalne probleme. To je i osoba kojoj mogu da se obrate svi. Koji imaju i najmanji problem. Da ne dužim, u školi me zovu psiholog, volim ovakav posao, pa zato i pišem romane ?.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Ово веб место користи Акисмет како би смањило непожељне. Сазнајте како се ваши коментари обрађују.